Super User

Kemijski postupak, aplikacija repelenta prskanjem, raspršivanjem i posipanjem na ciljanim površinama

Grinje: (Acarinae): toraks i abdomen spojeni su u nesegmentiranu cjelinu, glava nije jasno odijeljena od toraksa. Usni organi građeni su za bodenje i sisanje. Grinje imaju četiri para nogu (iz jajašca se razvija ličinka sa tri para nogu, a u stadiju nimfe dobivaju i četvrti par nogu).

Krpelji (Ixodidae): krpelji su velike grinje s čvrstim pokrovom kožaste strukture. Usni organ se sastoji od produženog dijela s unatrag okrenutim zupcima i jednog para halicera sa strane koje prilikom bušenja u kožu probijaju kožu i uvlači se usni organ-hipostoma. Krpelji sišu vrlo sporo, po nekoliko dana, te se povećaju oko 2 puta u širinu i 10 puta u dužinu. Krpelji se dijele u dvije grupe: Ixodinae – tvrdi krpelji (veličine 2-3 mm, paraziti ptica i malih sisavaca) i Argasinae – meki krpelji (veličine oko 13 mm, tzv. Krpelji nastambi)

Leptiri (lepidoptera): mali do veliki kukci, žive na kopnu, hrane se na cvijeću. Mužjaci su življih boja i šareniji. Ličinke leptira-gusjenice imaju usni aparat za grizenje i žvakanje, hrane se biljnom hranom oštećujući biljke na kojima se hrane. Prije nego se zakukulje i zapredu, pričvrste se na zaštićenom mjestu. U red leptira spadaju i moljci , slabi letači, ne vole svjetlo, gusjenice buše hodnike u tvarima kojima se hrane (krzneni i sukneni moljac, brašneni moljac, kukuruzni moljac, duhanski moljac, skladišni moljac itd.)

Muhe (muscidae): nalazimo ih u svim prostorima u kojima ima uvjeta za prehranu i odlaganje jajašca. Dobri su letači, veoma pokretne, ali uvijek se zadržavaju u blizini mjesta gdje su povoljni uvjeti za odlaganje jajašaca (organski materijal u raspadu). Najraširenija muha je kućna muha (musca domestica) koja čini 95% populacije muha. Muhe su značajne kao mehanički vektor prijenosa crijevnih zaraznih bolesti.

Nevidi (phlebotominae): iako maleni,vrlo su agresivni insekti, ubodi su im bolni i jako svrbe. Kod nas je najzastupljenija vrsta Phlebotomus papatasi, zbog čega ih se često naziva papatači komarci. Krvlju se hrane samo ženke, dok se mužjaci hrane biljnim sokovima. Javnozdravstveno značenje nevidi imaju u prijenosu lišmania, protozoa koje su uzročnici lišmanijaza.

Komarci (Culicidae): mali insekti duljine od 1,6-12,5 mm, lako lomljivog tijela. Po načinu života i vrstama staništa možemo ih podijeliti na domaće vrste- razmnožavaju se u raznim tipovima voda, žive u naseljima, bodu čovjeka i životinje (komarci iz roda Culex); poludomaće vrste- razmnožavaju se u čistim vodama, žive u slobodnoj prirodi, hrane se krvlju čovjeka i životinja (komarci iz roda Anophelec, Culex i Aedes) i divlje vrste-razmnožavaju se i žive u slobodnoj prirodi, ne ulaze u naselja-šumski komarci (komarci iz roda Aedes). Krvlju se hrane samo ženke, dok se mužjaci hrane biljnim sokovima. Od javnozdravstvenog značaja je komarac iz roda Anopheles, kao prijenosnik bolesti malarije.

Uši glave (pediculus humanus var.capitis): je mali insekt veličine 2-3 mm. Živi i hrani se krvlju samo na glavi čovjeka i do nekoliko puta na dan. Svoja jajašca (gnjide) zalijepi na kosu uz kožu tjemena jakim ljepilom, koje ostaju zalijepljene na kosi i nakon izlaska nimfe iz nje. Uši glave su spore i slabo pokretne, šire se najčešće kontaktom glave uz glavu, razmjenom kapa. Ušljivost glave nema ulogu u prijenosu zaraznih bolesti, ali spada u pedikuloze i obavezno se prijavljuju. Stidne uši(phthirius pubis): veličine oko 1,5 mm, trokutastog oblika. Živi i hrani se krvlju najčešće u genitalnoj-analnoj regiji. Svoja jajašca zalijepi za stidne dlake. Stidna uš je jako spora, slabo pokretna, šire se isključivo spolnim kontaktom. Nema ulogu u prijenosu zaraznih bolesti, ali spada u pedikuloze i obavezno se prijavljuju. Uš tijela (pediculus humanus var. Corporis). Veličine oko 3- 3,3 mm. Živi u rublju ili odjeći čovjeka, a na tijelo dolazi samo kada se hrane, odnosno sišu krv. Svoja jajašca lijepe u velikim grupama na nitima u šavovima rublja ili odjeće. Veoma je troma i slabo pokretna, a širi se kontaktom, jer se svojim nogama refleksno uhvati svega čega se dotaknu. Biološki je vektor u prijenosu nekih zaraznih bolesti sa bolesnog na zdravog čovjeka: pjegavog tifusa, povratne groznice i rovovske groznice.

Kućna stjenica (Cimex lectularius): rasprostranjena je u cijelom svijetu, smeđe boje, ovalnog i spljoštenog tijela veličine oko 5 mm.Danju žive skrivene u raznim pukotinama zidova i namještaja, a noću izlaze na hranjenje, sisajući krv na čovjeku. Za jednokratnog sisanja krvi, koje traje 10-15 min, odrasla stjenica usiše pet puta veću količinu krvi od svoje težine. Tragovi prisustva kućnih stjenica vidljivi su po karakterističnim krvavim mrljama na posteljini, crnim točkicama –tragovima osušenih izmeta oko pukotina na zidu, spojevima namještaja u kojima se skrivaju. Šire se selidbom namještaja, prtljagom. Nisu prijenosnici zaraznih bolesti, ali imaju značajan utjecaj na ljudsko zdravlje, zbog bolnih uboda i svrbeža utječu na zdravstveno stanje čovjeka.

Ose (Vespidae): spadaju u red opnokrilaca (Hymenoptera). Glava je pokretna sa velikim sastavljenim očima, krila su prozirna, bez dlaka i ljuskica. Dobri su letači i mogu dugo letjeti. Žive u zajednicama, gnijezda grade od sažvakanog materijala u zemlji ili na mjestima s dobrim strujanjem zraka.