Grinje

Objavio Super User
on 09 Ožujak 2015
Grinje: (Acarinae): toraks i abdomen spojeni su u nesegmentiranu cjelinu, glava nije jasno odijeljena od toraksa. Usni organi građeni su za bodenje i sisanje. Grinje imaju četiri para nogu (iz jajašca se razvija ličinka sa tri para nogu, a u stadiju nimfe dobivaju i četvrti par nogu).

Krpelji

Objavio Super User
on 09 Ožujak 2015
Krpelji (Ixodidae): krpelji su velike grinje s čvrstim pokrovom kožaste strukture. Usni organ se sastoji od produženog dijela s unatrag okrenutim zupcima i jednog para halicera sa strane koje prilikom bušenja u kožu probijaju kožu i uvlači se usni organ-hipostoma. Krpelji sišu vrlo sporo, po nekoliko dana, te se povećaju oko 2 puta u širinu i 10 puta u dužinu. Krpelji se dijele u dvije grupe: Ixodinae – tvrdi krpelji (veličine 2-3 mm, paraziti ptica i malih sisavaca) i Argasinae – meki krpelji (veličine oko 13 mm, tzv. Krpelji nastambi)

Moljci

Objavio Super User
on 09 Ožujak 2015
Leptiri (lepidoptera): mali do veliki kukci, žive na kopnu, hrane se na cvijeću. Mužjaci su življih boja i šareniji. Ličinke leptira-gusjenice imaju usni aparat za grizenje i žvakanje, hrane se biljnom hranom oštećujući biljke na kojima se hrane. Prije nego se zakukulje i zapredu, pričvrste se na zaštićenom mjestu. U red leptira spadaju i moljci , slabi letači, ne vole svjetlo, gusjenice buše hodnike u tvarima kojima se hrane (krzneni i sukneni moljac, brašneni moljac, kukuruzni moljac, duhanski moljac, skladišni moljac itd.)

Muhe

Objavio Super User
on 09 Ožujak 2015
Muhe (muscidae): nalazimo ih u svim prostorima u kojima ima uvjeta za prehranu i odlaganje jajašca. Dobri su letači, veoma pokretne, ali uvijek se zadržavaju u blizini mjesta gdje su povoljni uvjeti za odlaganje jajašaca (organski materijal u raspadu). Najraširenija muha je kućna muha (musca domestica) koja čini 95% populacije muha. Muhe su značajne kao mehanički vektor prijenosa crijevnih zaraznih bolesti.

Nevidi

Objavio Super User
on 09 Ožujak 2015
Nevidi (phlebotominae): iako maleni,vrlo su agresivni insekti, ubodi su im bolni i jako svrbe. Kod nas je najzastupljenija vrsta Phlebotomus papatasi, zbog čega ih se često naziva papatači komarci. Krvlju se hrane samo ženke, dok se mužjaci hrane biljnim sokovima. Javnozdravstveno značenje nevidi imaju u prijenosu lišmania, protozoa koje su uzročnici lišmanijaza.

Komarci

Objavio Super User
on 09 Ožujak 2015
Komarci (Culicidae): mali insekti duljine od 1,6-12,5 mm, lako lomljivog tijela. Po načinu života i vrstama staništa možemo ih podijeliti na domaće vrste- razmnožavaju se u raznim tipovima voda, žive u naseljima, bodu čovjeka i životinje (komarci iz roda Culex); poludomaće vrste- razmnožavaju se u čistim vodama, žive u slobodnoj prirodi, hrane se krvlju čovjeka i životinja (komarci iz roda Anophelec, Culex i Aedes) i divlje vrste-razmnožavaju se i žive u slobodnoj prirodi, ne ulaze u naselja-šumski komarci (komarci iz roda Aedes). Krvlju se hrane samo ženke, dok se mužjaci hrane biljnim sokovima. Od javnozdravstvenog značaja je komarac iz roda Anopheles, kao prijenosnik bolesti malarije.