Smeđi štakor

Boja krzna varira od svijetlo do tamnosmeđe ili riđe, trbuh svjetliji. Penje se uspješno, ali slabije od crnog štakora, voli vlažnije terene, kopa, buši rupe, nastanjuje kanalizacije, deponije, ruševine, podrume, uvijek u blizini čovjeka. Vektor je mnogih zaraznih bolesti, a podmirivanjem svojih fizioloških potreba ( uništavanjem ili onečišćenjem ) može prouzročiti vrlo nepovoljne ekonomske učinke na sustavima komunalne infrastrukture te u proizvodnji i skladištenju namirnica i poljoprivrednih proizvoda. Naročitu važnost u borbi protiv štakora treba posvetiti provođenju preventivnih mjera kojima se onemogućava ulaženje i zadržavanje jedinki u objektima (Rat proof system). Mjere suzbijanja smeđeg štakora najefikasnije su kada se provode akcije velikog opsega, organizirane od strane gradova i općina. Individualne mjere, malog prostornog obuhvata ne daju zadovoljavajuće rezultate trajnog karaktera. Suzbijanje se bazira na izlaganju rodenticida raznih formulacija i izlaganju raznih tipova lovki ovisno o karakteristikama ciljanih prostora i površina.